Ludwig von Mises
Ludwig von Mises
Izvadak iz 24. poglavlja knjige Ludwiga von Misesa “Ljudsko djelovanje” (Human Action).
Promjene u podacima – koje se iznova pojavljuju i onemogućuju ekonomskom sustavu da se pretvori u uredno, ravnomjerno gospodarstvo i time stalno iznova proizvode poduzetničku dobit i gubitak – povoljne su za neke pojedince u društvu, a nepovoljne za druge. Ljudi, stoga, zaključuju kako je korist jednome čovjeku ujedno šteta drugome; ni jedan čovjek ne profitira osim kroz gubitak drugoga.
Nije prijateljeva nesreća i zlo stanje uzrok čovjekova profita u društvu neograničenoga tržišta, nego dobitak donosi činjenica da on olakšava ili u potpunosti otklanja ono što prouzročuje prijateljev osjećaj nelagode. Bolest je ono što pogađa bolesnoga, a ne liječnik koji liječi bolest. Liječnikov profit nije posljedica epidemije, nego posljedica pomoći koju daje pogođenima.
Zavidni i jalni
Stvarni izvor profita uvijek je predviđanje budućih stanja. Profit žanju oni koji bolje uspiju predvidjeti buduće događaje i koji uspješnije prilagode svoje djelovanje tržišnome stanju u budućnosti, a žanju ga zato jer su u stanju zadovoljiti najhitnije potrebe javnosti.
Dobitak proizvođača dobara i usluga za koje se kupci otimaju nisu izvor gubitka ponuđača dobara za koje javnost nije spremna platiti puni iznos cijene proizvodnje. Ti su gubici prouzročeni nedostatkom uvida u buduću potražnju kupaca.
Izvanjski događaji što utječu na ponudu i potražnju mogu ponekad doći tako iznenada i neočekivano da ljudi kažu kako ih ni jedan razuman čovjek ne može predvidjeti. Tada zavidni i jalni mogu smatrati kako je profit onih koji su zaradili zbog te promjene – neopravdan. No, takvo arbitrarno vrednovanje i suđenje ne mijenja stvarno stanje stvari. Nedvojbeno je bolje za bolesnoga čovjeka da ga liječnik izliječi i naplati mu jako puno, nego da mu nedostaje liječnička skrb. Jer, ako bi bilo drugačije, bolestan čovjek uopće ne bi išao k liječniku.
Čovjek nije sveznajuć
U tržišnoj ekonomiji ne postoji sukob interesa između kupaca i prodavača. Postoje samo nepogodnosti prouzročene neodgovarajućim uvidom u budućnost. Bezgranična blagodat postojala bi ako bi svaki čovjek i svi sudionici društva na tržištu uvijek ispravno i u pravo vrijeme predviđali buduća stanja, te djelovali u skladu s time. Kada bi to bio slučaj, pogledali bismo unatrag i vidjeli bismo da niti jedan djelić kapitala i rada nije bio uzaludno utrošen za zadovoljenje želja koje se sada smatraju manje hitnima nego neke druge nezadovoljene želje. Čovjek, ipak, nije sveznajuć.
Neispravno je gledati na te probleme sa stanovišta ljutnje i jala. Ništa manje nije neispravno ograničavati nečiju pronicljivost u korist trenutne pozicije različitih pojedinaca. To su društveni problemi, i o njima treba suditi sa stanovišta funkcioniranja cjelokupnoga tržišnog sustava.
Ono što osigurava najveće moguće zadovoljenje potražnje svakog člana društva upravo je činjenica da profit ostvaruju oni koji bolje od drugih ljudi uspjevaju predvidjeti buduća stanja. Ako će se profit ograničavati za dobrobit onih koje je promjena situacije oštetila, usklađivanje ponude potražnji neće biti poboljšano, nego pogoršano. Ako netko ograniči liječnike da povremeno zarade mnogo novca, taj neće povećati, nego će smanjiti broj onih koji odabiru ući u liječničku profesiju.
Pljačka, rat, krađa
Svaki posao uvijek je koristan i za kupca i za prodavača. Čak i čovjek koji prodaje uz gubitak još uvijek bolje prolazi nego ako ne bi uopće prodao ili ako bi prodao po još nižoj cijeni. On gubi zbog vlastita slabog uvida u budućnost; ostvarena prodaja smanjuje njegov gubitak čak i ako je postignuta cijena niska. Kada kupac i prodavač transakciju ne bi smatrali najprikladnijim djelovanjem što ga mogu odabrati pod postojećim okolnostima, oni ne bi ni ulazili u posao.
Izjava da je blagodat jednog čovjeka ujedno šteta drugom čovjeku vrijedi kada se radi o pljački, ratu i krađi. Pljačkašev plijen predstavlja štetu za oštećenu žrtvu. No, rat i trgovina dvije su potpuno različite stvari.