Svojina je funkcija oskudnosti u svijetu

Murray N. Rothbard

Izvadak iz knjige Murraya N. Rothbarda “Čovjek, ekonomija i država” (Man, Economy & State).

Koje dobro postaje svojina (vlasništvo)? Očigledno je da samo oskudna sredstva mogu postati svojina. Opća dobra dostupna svima, s obzirom da postoje u neograničenoj količini za sve, nisu objekt ma kakvoga djelovanja, i zbog toga ne mogu biti u vlasništvu i ne mogu postati imovina.

Na slobodnome tržištu besmisleno je govoriti da netko “posjeduje” zrak. Jedino ako je pojedino sredstvo oskudno, nužno je da ga osoba može steći i posjedovati za vlastitu upotrebu. Jedini način da čovjek stekne vlasništvo nad zrakom jest da upotrijebi nasilje kako bi izvršio svoju volju. Takvo djelovanje ne može postojati na neometanome tržištu.

Načini stjecanja oskudnih dobara

Na slobodnome, neometanom tržištu, osoba može steći imovinu oskudnih sredstava na sljedeći način:

(1) Prije svega, svaki čovjek ima vlasništvo nad samime sobom, nad svojom voljom i djelovanjem, i nad načinom kako će iskoristiti vlastitu radnu snagu.

(2) On stječe oskudna sredstva prirode ili odijeljivanjem do tada nekorištenih sredstava za svoju vlastitu uporabu ili pak njihovim primanjem u obliku poklona od nekoga drugoga, koji ih je prije toga morao odijeliti kao do tada nekorištena sredstva.

(3) On stječe kapitalnu i potrošnu robu ili miješanjem svojega vlastitoga rada sa sredstvima što mu ga je dala priroda i time ih proizvodi, ili ih prima kao poklon od nekoga drugoga. Kao i u prethodnome slučaju, pokloni moraju biti stvoreni kroz djelovanje neke osobe, ulaganjem vlastitoga rada te osobe. Jasno, pokloni se drugoj osobi obično predaju u obliku sredstava danih od prirode, kapitalnih sredstava ili pak dugotrajnijih potrošnih sredstava, budući da su kratkotrajna potrošna sredstva u pravilu brzo potrošena.

(4) On može razmijeniti bilo koji čimbenik ili sredstvo (rad, sredstvo iz prirode, kapitalno dobro, potrošno dobro) za bilo koji drugi čibenik ili sredstvo. Jasno je da se pokloni ili razmijenjena dobra kao izvor svojine (vlasništva) moraju pretvoriti ili u vlasništvo samoga sebe, ili odijeljeno neiskorišteno dobro što ga daje priroda, ili pak u proizvodnju kapitalnih ili potrošnih dobara, jer su oni krajnji izvor pridobivanja svojine (vlasništva) u slobodnome ekonomskom sustavu. Ako želimo omogućiti da se dogodi poklanjanje ili razmjena dobara, ta dobra najprije moraju biti stečena od strane individualnih osoba na jedan od gorenavedenih načina.

Nenasilne i nasilne metode

Logična posljedica tih događaja je sljedeća: čovjek posjeduje sebe samoga; on odjeljuje nekorištena dobra što ih daje priroda kao svoju svojinu (vlasništvo); on koristi ta sredstva kako bi proizveo kapitalna i potrošna dobra koja postaju osobno njegova; on iskorištava potrošna dobra i/ili ih poklanja drugim ljudima, baš kao i kapitalna dobra; on razmjenjuje neka od tih dobara za druga dobra koja su stečena kao svojina (vlasništvo) putem istog tog procesa od strane drugih ljudi.

To su metode stjecanja dobara koja se mogu steći na slobodnome tržištu, i one uključuju sve osim metoda nasilnog ili drugoga invazivnog izvlaštenja svojine drugih ljudi.

Dobra ne mogu biti bez vlasnika

Za razliku od općih dobara dostupnih svima, koja na slobodnome tržištu ne mogu biti odijeljena kao svojina (vlasništvo), oskudna dobra što se koriste u proizvodnju uvijek moraju biti pod nečijom kontrolom i stoga moraju uvijek biti svojina ili imovina. Na slobodnom tržištu, ta će dobra biti svojina ili onih koji su ih proizveli, odnosno, koji su ih prvi stavili u uporabu, ili onih koji su ih primili kao poklon. Slično tome, u sustavu nasilja i veza hegemonije, netko ili bolje reći neki ljudi moraju vladati i usmjeravati djelovanje tih dobara. Tkogod obavlja tu funkciju zapravo posjeduje ta dobra kao svojinu (vlasništvo), bez obzira na pravnu definiciju vlasništva.

To se može primijeniti i na osobe i njihove usluge, a ne samo na materijalna dobra. Na slobodnome tržištu, svaka osoba je potpuni vlasnik samoga sebe, dok u sustavu potpunih veza hegemonije, osoba je objekt vlasništva drugih, osim kada se radi o odluci osobe da ne podiže pobunu protiv autoriteta vlasnika.

Dakle, nasilni i hegemonistički režimi ne ukidaju svojinu (vlasništvo), niti je to moguće učiniti, a što proizlazi iz temeljnih načela ljudskoga djelovanja. Ti režimi jedino mogu prenijeti tu svojinu s jedne osobe ili skupine osoba (proizvođače ili prirodne samo-vlasnike) na drugu osobu ili pojedinca.

Vrste ljudskoga djelovanja

Sada ćemo ukratko sumirati različite vrste ljudskoga djelovanja u sljedećoj tabeli:

LJUDSKO DJELOVANJE

1. Izolacija (autistična razmjena)
2. Interpersonalno djelovanje
   1. Invazivno djelovanje
      • rat
      • ubojstvo, napad
      • pljačka
      • ropstvo
   2. Neinvazivno djelovanje
      • pokloni
      • dobrovoljna razmjena

Tags: Murray Rothbard, tržište, vlasništvo